Kultura
9

Priča o Golom otoku: Oduvijek sam imala svijest da je sa dedom nešto bilo

Piše: Irvin Pekmez
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
U sarajevskom kinu Meeting Point održana je specijalna projekcija filma „Goli“, ovogodišnjeg dobitnika Srca Sarajeva za najbolji dokumentarni film, hrvatske rediteljice i producentice Tihe K. Gudac.

Film je intimistički dokumentarac o zatočeništvu rediteljkinog djeda na Golom otoku, a koji je u isto vrijeme politički kontekst stavila u drugi plan djela.

"Oduvijek sam imala tu svijest da je sa dedom nešto bilo. Imao je ožiljke po tijelu i sjećam se da su mi zabranili da ga ikada nešto pitam o tome. Ipak, tiho su mi govorili da je to 'iz zatvora'. Taj je zatvor 1990. godine, kada je pao komunizam, dobio ime – Goli otok", objasnila je rediteljka Gudac korijene nastanka filma "Goli".

"I deda i nana su umrli i nikada nismo sjeli za stol i pričali o tome, ali mene je to kopkalo. Prije šest godina izašao je novinski članak u kojem su bili poredani obiteljski prijatelji, a nazlov je glasio 'Golootočani prvi put progovaraju'. Tada sam prvi put saznala da su ljudi koje znam cijeli život ustvari Golootočani i da su moji djed i nana bili okruženi Golootočanima", rekla je Gudac nakon projekcije filma dodavši da je obrazovana kao producentica, a ne rediteljka i da je ovo zapravo njen rediteljski debi kojeg je u potpunosti podržao producent Nenad Puhovski.

"Ja sam pitala teta Veru i Alberta Pala (obiteljski prijatelji) i pitala ih da li su tu stvar prošli zajedno...", ispričala je Gudac koja je na osnovu njihove priče dobila ideju o stvaranju dokumentarnog filma.

Naked Island - trailer from FACTUM documentary on Vimeo.

Kroz razgovore s članovima porodice i s ljudima koji su bili zatvoreni sa rediteljkinim djedom, kao i čitajući zapečaćene arhive, ona je, kako i sama tvrdi, uspjela uspostaviti vezu s djedom koja za njegovog života nije postojala.

Gudac kroz film putuje sa svojom majkom sa kojom naposljetku zajedno odlazi na otok gdje se danas nalaze ruševine zloglasnog zatvora za politički nepodobne građane tadašnje Jugoslavije.

Domaćini projekcije bili su Sarajevo Film Festival i Ambasada Švicarske u Bosni i Hercegovini koji i ovim događajem nastavljaju svoju višegodišnju saradnju u promoviranju dokumentarnih filmova inspirisanih različitim aspektima ljudskih prava.