Moj dajdza rahmetli je bio u partizanima cijeli rat i 1949 u nekakvoj kafani isprica vic o Josipu i Josifu i zaglavi 15 godina teske robije. Ja ga ser sjecam kao uvjek raspolozenog i srdscnog covjeka koji je bio jako cjenjen u svom gradu. Ali kao i ova zena vidio sam kao dijete mnostvo oziljaka po ledjima, nogama i rukama, jednom sam ga pitao o tome kad nam je bio u posjeti i sjecam se da je u sobi nastao muk. On je suznih ociju rekao da su to oziljci iz rata. Kad je otisao mama mi je rekla da ga vise ne pitam o tome ... Mnogo godina makon njegove smrti sam saznao istinu.