u sobi samo kreveti sa zeljeznim sipkama, carsafi sa mrljama od krvi i joda. u cosku sto, go betonski pod... jeza. nisam imala snage da se zalim jer mi je bilo vazno samo da moje dijete bude dobro. na krevetu do mog cura pokusava da izdoji mlijeko za bebu koja je u inkubatoru jer je rodjena u sedmom mjesecu i broi se za zivot. uz mlijeko iz grudi joj curi krv... place i govori \"sta sam ja bogu zgrijesila da me ovako kaznjava\". nikoga nema da joj odgovori jer u ovaj podrum ne zalaze ljekari. ponekad dodje cistacica i pita nas treba li nam sta. nekad na stolu nadjemo kuhano jaje i li grah, dolazila kuharica. jednom kad mi je muz dosao u posjetu nije mogao uci jer je glavni, Faris Gavrankapetanovic obilazio kliniku. Ljekari se sa sirokim osmijesima poredali i na gornjim spratovima pokazuju kako vode racuna o rodiljama. Osjecam se kao pepljuga kad joj ne daju da izadje da proba cipele / tako ni farisa nikada nisu pustili u podrum.