Naravno, providno i očekivano, mediokritetima se već 20 godina servira hladno predjelo u vidu nacionalističke homogenizacije sva tri plemena, pardon naroda, bez bilo kakvog sadržaja, plana i cilja, isprazna nacionalna i nacionalistička retorika, koja igra na kartu emocija i patriotizma kao prazne ljušture, truhlih, stereotipnih, papagajskih repeticija o ugroženosti jednog naroda od onog drugog, jednog državnog koncepta od onog drugog, na što ovdašnji neemancipovani i nepismeni građani već godinama pristaju, dajući legitimitet i legalitet (iako je legitimitet već odavno upitan), isključivo klero-nacio-etničkoj opciji, koja je ustvari sama sebi cilj i svrha, i koja ne preza ni od čega kako bi se domogla komada vlasničke torte, dok su u isto vrijeme pojmovi poput: ekonomije, zapošljavanja, stvaranja novih vrijednosti, školstva, zdravstva, infrastrukture, itd. samo misaone imenice koje izvuku iz svojih prevarantskih rukava kada se stado počne komešati. Samo neka ne talasa.