Nije mi jasno zašto danas kada kažemo da je nešto umjetnost, da je nešto umjetnina, to nešto uvijek mora biti mahnito i nenormalno? Mislim, uredu, zaista uživam u lijepoj slici, lijepoj fotografiji, muzici, knjizi koju, kada 'konzumiram', osjećam se, na neki način 'produhovljeno', ali ovo, ovo čim pogledam, osjećam nekakav haos, nekakv nemir u duši. Po meni, umjetnost u čovjeku treba da budi pozitivne emocije, ali od ovoga mi se 'život zgadi'. Nije mi jasno kakva to vrsta ljudi u ovome uživa...