Ja sam fax upisao 96.-e, iz vojničkih čizama faktički. Ništa nisam imao, nikakve povlastice, NIŠTA. Sve sam sam završavao, borio se koliko sam mogao, i završio fax. Ovu ideju pozdravljam, jer moramo se razvijati kao društvo, ne možemo vječno ( kao neki ovdje ), sve kritikovati, zašto ovo, zašto ono, što ja nemam, što on ima, isto ko mala djeca. Ideja je dobra, naravno da uvijek ima mjesta za poboljšanja. neki ovdje spominju i srednjoškolce, što i oni nemaju. sad ću ja spomenuti trudnice, one sa biroa za nezaposlene, demobilisane borce, civilne i vojne invalide... Jelde da nema smisla?