Prije mnogo godina jedan zapadnjak nabas’o u jedno bosansko selo za vrijeme Ramazana. Proveo tu desetak dana jer su domacini bili vise nego ljubazni i s gostom se sporazumjevali i rukama i nogama. Vratio se covjek kuci na zapad te prepricavajuci gdje je sve bio i sta je sve vidio na svom putu, za ove dobre seljane i njihov obicaj rece: „ Probude me u toku noci i onda jedemo, zatim tokom citavog dana nedaju nista jesti ni piti. Negdje predvece naprave hrane i jela kao da ce ceta vojske jesi i cekaju znak. To im odredjuju mala djeca koja trce ulicom i dozvoljavaju jelo i pice bas u to vrijeme. Najedemo se i napijemo, ma ljepota. E onda na vecernju fiskulturu. Svi se spreme pa u jednu veliku salu. Trener ispred, pa muskarci i iza njih zene. Onda trener naredjuje: -Gore, dole, gore, dole... Onda se svi usutimo i cekamo da vidimo jel dobro. Trener sjedi i razmislja i onda se okrene na desnu pa na lijevu stranu i kaze: -Nevalja, nevalja! Hajd ponovo!!!“ ;-)))))