Izbačeni:
Safet Sušić, ostavka.
Tino Sušić, da te naše navijačke oči ne vide blizu reprezentacije.
Edin Čeko, klupa ili penzija.
Spahić, penzija.
Lulić, dečko hoćeš li ti igrat ili ne? Odluči se. Do tad se pakuj sa svima ostalima.
Mujdža, bye bye.
Vršajević, doviđenja i prijatno.
Višća, piši nam.
Misimović, ne nabijaj si utakmice radi 20 minuta kojih se vučeš po terenu.
Ermin Zec, piši nam i ne dolazi.
Ostaju:
Begović, kapiten.
Bešić, najvažniji i nezamjenjiv.
Pjanić, glavni igrač.
Hajrović, dobar.
Kolašinac, prva postava.
Bičakčić, malo više sigurnosti u sebe.
Ognjen Vranješ, bravo momak.
Toni Šunjić, bravo momak.
Miroslav Stevanović, prva postava.
Adnan Zahirović, možeš ti i bolje.
Upražnjena mjesta popuniti mladim igračima koji pokažu znanje.
Hvala lijepo.
Iskrenost je najbitnija.
Kod nas Spahić ošamari Marina i to je nešto dobro, zbog toga Spahić treba da bira i ko će igrat, a sam više nije za fudbal.
Nakon njegovih sinošnjih greški svaka ozbiljnija ekipa bi dala golove.
Sreća pa nigerijci ne znaju.
Ako mislimo da imamo reprezentaciju u fudbalu, moramo biti iskreni sami prema sebi.
A to podrazumijeva izbacivanje svih koji se reklamiraju na terenu.
Neka izgubimo od Tajlanda 10 : 0, ali sa igračima koji trče.
Džeko u Man.City-ju igra pod strahom i trči i bori se i sam sebi psuje kad fula, a ovdje glumi frajera i psuje navijačima ili Sušiću.
Ostavi dress i zbogom retardu.
Kad svi zauzmemo ovakav stav, tad će nas FIFA da poštuje.
Kad jedan Džeko može nama da bira ko će igrat', zašto ne bi FIFA kad ćemo ispast?
