Rekla si bitnu razliku... imala si podršku porodice ili makar dijela porodice u toj nezgodnoj situaciji. Bez podrške primarne porodice, mlade žene u takvim situacijama mogu upasti u takav mentalni ponor depresije i straha od okoline, da često donesu katastrofalne odluke.. Usput, drago mi je da ste ti i tvoja curica izborile svoju bitku :)

Slazem se s tobom. Ali uvijek postoji rjesenje za te stvari ako se dijete ne moze zadrzati i to me ljuti da ovo nije nacin postupanja osim ako bas taj mentalni sklop skroz zakaze. Imala sam i ja tu dozu straha nisam napomenula da sam uspijevala nekako da sakrijem od svih do trenutka kada se dijete rodilo puno sam se bila ugojila pa je bilo neprimjetno,ti trenutci svih tih mjeseci su neopisivi i taj strah kad znas da su ti roditelji odgajani drugacije gdje se to nije smjelo desiti,nana mi hadzinica imala sam srecu sto mi je otac takav kakav jest covjek koji je svijet tako reci prosao inace sam jedinica posle mi kaze sto nisi rekla reko ne znam nisam bila ja nesto me vodilo,al i pored tog straha sta ce biti dalje ja sam opet toliko bila jaka sama sam se sa porodom izborila jer nije bilo nikoga pa na dalje da su mi samo rekli svaka ti cast skidam kapu na hrabrosti i jacini.Sreca i sto je otac djeteta bio mirna osoba i pristao na razgovor nismo uspjeli ostati skupa ali kontakt postoj