Treba provjeriti pojedince u Zemaljskom muzeju. Desetljetna praksa je da pojedinci unutar muzeja ustanovu i materijal doživaljavaju svojim privatnim vlasništvom krijući se iza starih, A-U pravila. No, tada je bila 1888 ili 1914. ali danas je 21. stoljeće. Mnogi od njih uspjeli su doktorirati i to van Sarajeva. Kako i kojim sredstvima? Nekoliko ljudi u muzeju su samo osvanuli tamo, bez konkursa. Bilo je i situacija u kojoj se upošljavaju kćeri, rođaci. Sad bi se na godinu dana moglo uposliti mladih 10-15 osoba da za topli obrok rade pripravnički ali im se to ne dozvoljava. Posebna je priča da desetine hiljada eksponata truhnu a mogli su se kroz male izložbe pokazati javnosti BiH. No nema volje za isto. Zemaljski je naučna ali i kulturna, muzejska ustanova. Ali se djelatnici ponašaju kao članovi Akademije ili naučnog instituta dok je muzeologija totalno zapostavljena. Osobe sa diplomom jednog studija rade posao druge struke. Studenti nemaju pristup materijalu ali pojedInci iz vana da.