Ko je šta učinio tokom dvostruke agresije na Bosnu i Hercegovinu najbolje pokazuje statistika. U Prijedoru, gdje nije bilo rata, nije bilo uspostavljenih linija, nije bilo suprostavljenih naoružanih formacija, ubijeno je više od 3000 civila, među njima veliki broj neborbene populacije - žene, djeca i starci. Čitava republika smrdska potražuje manje nestalih od samo jedne opštine - Prijedora. Da ne pominjemo Srebrenicu. Na teritoriji pod kontrolom fašističkih agresora porušene su sve džamije, mektebi i drugi vjerski objekti u omjeru 100%, a od ukupnog broja preko 80% džamija. U isto vrijeme, na teritoriji koju nisu kontrolisali fašisti, sve vjerske bogomolje su sačuvane i jedina oštećenja su pretrpjele od strane agresorske artiljerije, oba agresora. Na kraju, nespremnost da se makar anonimno, pomogne u pronalaženju masovnih grobnica samo je još jedna potvrda da agresori i njihovi pomagači nimalo ne žale za učinjenim i da i danas isto misle. OSUDIMO ZLOČINCE, IGNORIŠIMO IH DO POKAJANJA!