Jedan drugi, mnogo veci pisac od Krleže je napisao sledece: "Najzamršeniji smo ljudi na svijetu. Povijest se s nama gorko našalila. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo (Srbi). Ali nismo postali ni nešto drugo (Turci). Stali smo na pola puta zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla (srpskog) i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakva riješenja. Preziru nas i braća (srbi) i došljaci (turci), a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo (prelaskom na islam), a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo." -----Derviš i smrt Meša Selimović