Vijeće Europe utemeljile su 5. svibnja 1949. u Londonu deset europskih država, želeći učvrstiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu kako se strahote dvaju svjetskih ratova više nikad ne bi ponovile. U studenome 1950. u Rimu usvojena je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s kojom je 1959. utemeljen Europski sud za ljudska prava. Završetkom hladnog rata, Vijeće Europe se nametnulo kao glavni politički forum za trajni dijalog i suradnju sa zemljama istočne i srednje Europe koje su izabrale demokratski oblik upravljanja državom. Ta nova uloga VE kao čuvara demokratske stabilnosti potvrđena je Bečkim sastankom na vrhu 1993. godine. Istodobno su utvrđena zajednička načela u pogledu zaštita manjina, aktivne podrške procesu demokratske tranzicije te jačanja mehanizma promatranja ispunjavanja preuzetih obveza u zemljama članicama. Novi prioriteti suradnje, s naglaskom na jačanje socijalne kohezije i zaštitu drugih