MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina prvi put sam sisao do grada iz mog sela tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada. Eh, decacke uspomene glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il’ nisi, zbunjenoga seoskoga djaka, svijetlokosog i ociju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naisla si kao lak oblacak, tvoj me pogled na tren obeznani, zaboravih ime i ocinstvo, kako mi se zovu ukucani. Iznevjerih poput sablje tupe, Mala moja iz Bosanske Krupe!