Tekli tako gimnazijanski dani, Uspomena na te ne ocvala, Modra Una u proljetne noci Tvoje mi je ime saputala. Lebdjela si ispred djacke klupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Brzo minu nase djakovanje, Lagan leptir sa krilima zlatnim, Ipak tebe u srcu sacuvah Kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjecanja mogu l’ da se kupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Sad je kasno,vec mi kosa sijedi, Gledam Unu,cuti kao nijema, Zalud lutam ulicama znanim, Sve je pusto tebe vise nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!