Mene uopšte ne čude ove stvari. Npr. ja radim (za sad), ali si ne mogu priuštiti ništa, ne mogu planirati neku budućnost, kad doslovno živim od plate do plate. A kako je tek onome ko nema posao :( Ili ako se čovjek razboli u ovoj državi, dođe ti da se odmah ubiješ. A da ne pričam o posljedicama rata. Svima nama kojima su prva sjećanja u glavi rat i bježanje u sklonište, ili oni koji su puno gore prošli, pa izgubili svoj dom i svoje najmilije. Ma tuga :(