Abdulah Sidran je veliki pjesnik, pisac, scenarista... Zasluženo, djelima i akademik. No, on je čovjek sa nemalim ljudskim slabostima. Više puta sam bio u nedoumici i zbunjen njegovim javnim istupima i načinima razračunavanja sa ljudima za koje misli da su ga u nekom hajru zakinuli. Nisam mogao shvatiti, kao što ni sada ne shvatam kontrarnost njegove umjetničke duše i profane ozljeđenosti. Naravno da mu je mjesto u PEN-u BiH kojeg je, nota bene, svojevoljno napustio ali je prepotentno opetovano zloupotrebljavati smisao izreke Quod licet Jovi, non licet bovi kako to on čini po stare dane... Ne čudim se reakciji njegovih oponenata. Ne razračunavaju se oni, po mome shvatanju sa Sidranom umjetnikom, već sa Sidranom čovjekom. Ali, i sami moraju biti pravedniji, ne zakidati ga u njegovim kulturnjačkim pravima koja su neosporna.