Begovi Kulenovići bili su hrvatski plemići koji su se nakon Pacta Conventa, kada nisu željeli prihvatiti ugarskog kralja, odselili u Bosnu. Iz tog roda je i Kulin-ban, tako se barem tvrdilo, a po njemu su dobili i ime Kulenovići, uvijek isticavši svoje hrvatstvo. Tako je i Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu 1562. “svojim”, hrvatskim jezikom. Zasigurno među najpoznatijim s tim prezimenom su braća Osman i Džafer Kulenović iz bogate begovske obitelji iz Rajnovca kraj Kulen Vakufa. Političari i pravnici svoj su život isprepleli s Antom Pavelićem, s kojim je Osman studirao. Sredinom travnja, na samom početku NDH, Osman je umarširao u Zagreb i postavljen je za dopredsjednika hrvatske vlade. Bio je i u Pavelićevoj pratnji kada je s Mussolinijem potpisao “slavne” Rimske ugovore. U vladi nije dugo ostao, ali ga je zamijenio brat Džafer, koji je još pred rat grmio: “Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist, a bosanski muslimani su kao cjelina Hrvati, dio hrvatskog naroda”. Oba Kulenovića dala su petama vjetra kad se NDH raspala, s time da je Džafer imao više sreće i umaknuo saveznicima te umro u Damasku, dok se Osmanu sudilo u Zagrebu, kada je izjavio da mu je bilo svejedno iz čijih ruku, njemačkih ili talijanskih, Hrvati primaju slobodu. Osuđen je na smrt, zajedno sa Slavkom Kvaternikom. Jesu li braća Kulenovići imali afiniteta za umjetnost ili čak sakupljali slike, odgovor tek trebaju dati povjesničari. Kulenovići su pretežno Hrvati, ali i Bošnjaci iz Cazinske krajine, a najviše ih je rođeno u Bosanskom Petrovcu, odakle je i književnik Skender Kulenović. Prva hrvatska pilotkinja i padobranka je Katarina Kulenović, a jedan od Kulenovića, Muharem, bio je novinar.