ako se ubrzo nešto ne poduzme sarajevo će se iz grada pretvoriti u kasabu, premda arhitektonski promatrano to se već dogodilo.
urbanistički plan treba napraviti sa ucrtanim objektima i pravilima što se i gdje može graditi, a uvažavajući potrebe društva u smislu osiguravanja dovoljno prostora za parkove, dječja igrališta, domove zdravlja, vrtiće i škole. nešto po uzoru na predratni plan gradnje alipašinog, mojmila i dobrinje.
u skladu sa tim ne smije se dogoditi kad se proda neka parcela da privatnik na njoj radi što hoće i kako hoće. rigorozno se mora tada kažnjavati i takav privatnik i inspektor koji nije prijavio odstupanje od urbanističkog plana. dovoljno je baciti pogled na stup da se vidi sramota novije urbanističke gradnje.
Sarajevo je već odavno postalo kasaba. Ono je nespremno dočekalo izbjeglice i emigrante iz Novog Pazara i okoline, koji su svoju opštu kulturu i kulturu u građevinarstvu donijeli u Sarajevo i ugradili je u temelje grada, ali bukvalno. Ako pridodamo tome da je glavni arhitekt Bakir Izetbegović koji je več dugi niz godina stoji iza svega onda je jasan vektor kretanja u urbanizmu u dijelu BiH gdje SDA ima vlast.
