\"Potekose Hodze i vaizi,donesose knjge idzijele.Knjige glede,grozne suze rone.Dahijama ovako govore.\"Turci braco,sve sedam Dahija,vako nama indzijele kazu\'kad su nake bivale prilike,vis Srbije po nebu vedrome.Ev\' od onda pet stotin\' godina,tad je Srpsko poginulo carstvo.Mi smo onda carstvo zadobili i dva vlaska cara pogubili.Konstantina na sred Carigrada,ukraj Sarca ukraj vode ladne.I Lazara na polju Kosovu.Milos ubi za Lazu Murata.Al\'ga Milos dobro ne potuce,vec sve Murat u zivotu bjese.Dok mi Srpsko carstvo osvojismo.Onda sebi vezire doziva!Turci braco,lale i veziri.Ja umrijeh,vama dobih carstvo.Nego ovo mene poslusajte.Da vam carstvo dugovjecno bude,vi nemojte raji gorki biti,vec raji vrlo dobri bud\'te.Nek je harac petnaest dinari,nek je harac I trideset dinari.Ne iznoste globa i poreza.Ne iznoste na raju bijede,ne dirajte u njihove crkve,ni u zakon niti u postenje.Ne cerajte osvete na raji,sto je mene Milos rasporio to je sreca vojnicka donjela....