svakim danom Egipat gubi svoje sinove.hrabre i oducne mladice koji svoju krv pustaju ulicama Misra da bi njihova braca i sestre mogli da zive u normalnoj drzavi...ne boje se oni metka iz puske neprijatelja...oni se nadaju vjecnoj naradi...„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga…“ (3:169)
onda ih što više poslati kod gospodara neka uživaju u izobilju, ako je moguće sve, jer što da se ljudi pate na ovom svijetu kad mogu uživati kod gospodara...