Ćiro došao da uzme repa u Slobodi, a mi naivni bosančerosi, sve nam začudo, pa slavimo što je za trenera došao čovjek koji je gotovo umro. Čovjek posenilio ne zna više ni šta govori, a kamoli da vodi fudbalski klub, ako se Sloboda uopće više može tako nazvati, jer je to postao i već je odavno kokošarski klub, koji kupuje utakmice da bi opstao u premijer ligi, samo im to nije pošlo za rukom (ili nogom) prije dvije godine, a igračima umjesto plate daju pakete i piliće. Nekadašnje legende Slobode (Huka i dr.) se sigurno prevrću u grobu zbog ovakve degradacije kluba koji je u okvirima bivše YU važio za renomiranog i veoma jakog, kluba kojeg su se pribojavali i Zvezda i Partizan i Dinamo i Hajduk. Sad je to samo jedan lokalni, prosječan provincijski klub koji je upropašten zahvaljujući raznim mešetarima i kriminalcima poput Šabovića i kompanije, a ni Faraonova interesna grupa nema tu čiste ruke.