Bez sevdaha ne zivi Bosanac. Po meni rećenica koja sve odredjuje. A ti Bošnjak-Srb, da si ikad imao želju da stvarno upoznaš svoje komšije Bošnjake, znao bi kako su naše nane s koljena na koljeno prenosile sevdalinke pjevušeći svojoj djeci, svojim muževima, svojim ružicama i kadificama u avliji, mednoj rosi pod bjelim vratom i naše sazlije u pozne jacije, kad mahale fenjere zapale... ne kažem ja da je sevdah isključivo bošnjački, naprotiv, on je sve-bosanski, al ga nikad ne smiješ isključit ni od jednih, ni drugih, ni trećih, ni četvrtih... i ljubomorno ga svojatat. To je nezrelo i nebosanski. Upravo pod ovim, ovakvim podnebljem kakvo jeste, burnim, inadžijskim, pitomim i divljim, raznobojnim i gizdavim, mogla je nastati ovakva muzika. Taman i da su Srbi sa ovih prostora izmislili sevdah, da im nije bilo onih drugih, tu medju njima, ono od cega i sa čim bi crpili inspiraciju za pjesmu, ovaj sevdah kakvog poznamo, nebi bio sevdah...