Po odredbama Jedrenskog mira između Rusije i Turske, predviđeno je iseljavanje muslimana iz Srbije. Sultan je hatišerif- naredbu muslimanima da se isele proglasio 1830. a morali su to uraditi najdalje do 1834. Pošto svi muslimani nisu napustili Srbiju shodno odredbama hatišerifa iz 1830 godine, donesen je 1835. novi hatišerif, prema kome se odreduje novi rok od pet godina da se muslimani po varošima isele iz Srbije. I poslije navedenog roka u Srbiji je ostalo više hiljada muslimana, cije je rezidiranje bilo ograniceno na šest garnizornih mjesta: Šabac, Beograd, Smederevo, Kladovo, Užice i Soko. Rok nije ispoštovan, niti je došlo do potpunog iseljavanja muslimana iz Srbije u tom periodu, a to se desilo prvenstveno zahvaljujuci nešto mirnijoj politici ustavobranitelja Aleksandra Karadordevica. Nakon što je knez Miloš po drugi put preuzeo vlast u Srbiji, Kneževina Srbija je koristeci se teškim položajem sultana postepeno zaoštravala odnose prema Porti, a to ce biti izraženo narocito od..

.. Svetoandrejske skupštine. Potpisivanjem Pariskog ugovora 1856 godine promijenjen je medunarodni položaj Srbije. Porazom Rusije u Krimskom ratu, ruski uticaj nad srpskom kneževinom zamijenjen je zajednickim jemstvom svih sila, a s tim u vezi zabranjeno je kroz Srbiju prolazak svake strane vojske bez prethodne saglasnosti garantnih sila. To je narocito pogodilo Tursku, jer ni ona poslije ove odredbe nije mogla upucivati vojsku u Srbiju, iako je sultan bio njen formalni vrhovni gospodar... Povodom rješavanja nastalih srpsko-turskih sukoba održana je od jula do septembru 1862 godine medunarodna konferencija u istanbulskom predgradu Kanlidži. Konferenciju su sazvale garantne sile, a neposredno pred pocetak njenog rada, Francuska i Rusija su napravile sporazum o zajednickom istupanju u korist Srbije. Tako su se u Kanlidži izdvojile dvije grupe: predstavnici Francuske i Rusije na jednoj strani koji su se zauzimali za srpske interese, te Austrija i Engleska na drugoj, koji su u vezi ovog..

.. problema bili na strani Turske. Francuski predstavnik je tražio povlacenje turskih posada iz tvrdava, što je turska strana odlucno odbila. Konferencija je zakljucena protokolom od 12 clanova, a do riješenja se došlo kompromisom, tj. odluceno je da se poruše tvrdave Soko i Užice i da se civilno muslimansko stanovništvo iseli iz Srbije, što je ustvari podrazumjevalo da se muslimani konacno isele sa teritorija nekadašnjeg Beogradskog pašaluka. Po prvom i šestom clanu zakljucka odluceno je da se muslimani moraju što brže iseliti, a odštetu za njihovu imovinu i imanja u iznosu od devet miliona groša trebala je Porti isplatiti srpska vlada. Konferencijom je takoder bilo utvrdeno da se tvrdave Užice i Soko moraju porušiti uz prisustvo stranih vojnih komesara. Turska je uspjela jedino zadržati garnizone u cetiri grada: Beogradu, Šapcu, Smederevu i Kladovu. 1862 godine iz Srbije se iselilo oko 8.000 muslimana, dok je preostalih 15.000 iseljeno 1867 godine nakon tzv. predaje gradova..

.. Narocito je zanimljiv primjer Sokoljana, koji su dugo odbijali da se isele, jednostavno ne vjerujuci da ih je sultan izdao, a organizovali su i više protestnih skupova na kojima su porucivali: "Mi hocemo da nam sultan dode u Soko pa da nam kaže pošto nas je dao Vlasima". Ipak na kraju su i oni pod pritiskom srpske vojske morali napustiti svoje domove.. Kada je muslimansko stanovništvo iseljeno, turska vlada se morala ozbiljno pozabaviti problemom njihovog smještaja. Najveci broj iseljenika se nastanio na teritoriju zvornickog sandžaka, a veliki broj ih je završio u gradovima: Zvorniku, Srebrenici, Vlasenici, Tuzli, Kozluku, Janji, Bijeljini, Brckom, Gracanici i Kladnju, a za neke su osnavana i citava nova naselja, kao šro su Kozluk(novi), Brezovo Polje(novo), Gornja Azizija(Bosanski Šamac), Donja Azizija(Orašje).21 Porta je izdala više naredenja bosanskom valiji, gdje se izricito naglašava da se moraju uložiti krajnji napori kako bi se novi doseljenici što bolje smjestili.."

Ovo je opšte znanje iz osnovne škole. Jedino, ponovo napominjem, sve je ovo važilo samo za one muslimane koji su se izjašnjavali kao Turci. Kad se Srbija i Balkan oslobađao od okupatora sa drugog kontinenta, bilo je logično, kako su došli, tako i da odu odakle su došli. Srbi muhamedanci nisu tjerani.

Ako misliš na ovu sliku: http://aleksobradovic.files.wordpress.com/2012/12/albanski-zarobljenici.jpg?w=580 ona nema veze ni sa Bošnjacima ni sa Turcima. U pitanju je sprovođenje albanskih zarobljenika kroz BEOGRAD 1912. a ne protjerivanje nekakvog stanovništva

Ni dinara. Ja sam materijalno obezbjeđen za cijeli život. Bitno je da nema novca za koji bih se prodao pa da pišem drugačije neko ovako, kako i jeste.

Ako je mišljenje jednog čovjeka na portalu "spamanje", to bi značilo da svi drugi imaju isto mišljenje, tj. da vlada potpuno jednoumlje. Srečom, to nije tako. Kako moji komentari imaju približan broj pozitivnih i negativnih reakcija, dakle približan broj se sa njima slaže i ne slaže, ne mogu se nazvati "spamom". Da i ne spominjem da često imaju mnogo veću "podršku" nego što imaju negativnih reakcija. Time mjereći, spam su tvoji mrziteljski komentari. Da ovi ljudi znaju na šta si mi sve lupio minus, odrekli bi te se odmah

Npr. lupio si minus na moj komentar da je Zuku Džumhura volila cijela Jugoslavija i da je bio gospodin čovjek.

Pa kako mi "tehnički" dade negativnu ocijenu komentara da su Zuku volili svi i da je bio gospodin. Šta je tu copy/paste.. Druga stvar, ja ako koristim copy/paste, to radim više iz bošnjačkih izvora, hrvatskih ili stranih. Recimo, gornji tekst o iseljavanju muslimana iz Srbije je iz knjige bošnjačkog autora iz BiH, i jedina im je svrha da neki ovde uvide da su odrasli na lažnim lekcijama. Šta je problem da se zna da je iseljavanje naredio sultan, a da su ga zahtijevali Francuzi? Zar je bolje da se širi laž da su Srbi za jedan dan iselili Užice po svojoj zamisli? To jednostavno nije istina. A, ako je istina spam, onda ću ja odustati, a vi izmišljajte, sretno vam bilo