Šta odmah Edin Džeko?!
Edin Džeko je u ovoj 2013. godini dao sedam golova na devet utakmica za reprezentaciju. Neki su bili lijepi, neki vazni dok su neki bili manje lijepi ali jos uvijek vazni za sve nas koji se volimo nazivati navijacima jedne nam jedine.
Savrseno sam svjestan da je forma friska roba i da je Edin trenutno van iste.
Podsjeca me ova Dzekina situacija malo na pricu Brace Salihamidzica. Iako je igrao na boku i nerijetko dosta daleko od protivnickog gola sputavali su mu sto ne daje golove jer ”igra u Ba’ernu, mora davat’ po tri komada svaku tekmu”.
Ne ocekujem i ne zahtjevam od njega da igra srcem niti da se bori. Pa valjda ima neko na terenu od onih preostalih deset koji treba da se bore.
Nije Edin kriv sto u veznom redu imamo tri dizelasa kojima je defenzivni zadatak jednacina sa tri nepoznate.
Niko ne zahtjeva od Vrsajevica ili od Mujdze da daju golove, niko ne spominje njihove supruge i vjerenice kada ne dadnu gol.
Nije lahko biti Edin Džeko!
Niko od Lulica ne zahtjeva da se sa mrcinom od 2 metra na leđima okrene i da ga zavuce u kontra ugao francuzima u Parizu.
Niko od Misketa ne zahtjeva da se bori, trci, uklizuje, znoji..
Sta je problem? Njegov pomalo naivni pristup medijima? Njegova otvorenost prema svima koji mu pridju da se uslikaju ili zatraze autogram?
Dao nam je da mu se priblizimo pa kad smo uvidjeli da je kao i mi, od krvi i mesa, daj da ga sunovratimo u nase sivilo i probleme, daj da mu natovarimo hiljadu problema i frustracija za vrat, ha ja, sto bi njemu bilo bolje nego nama?
Kasni na skupljanje, garant mu neda Amra da dodje. Hoda po terenu, glumi zvjezdu. Sjedi na klupi u Cityju, normalno kad je kloc..
Jebeno smo podneblje do p.m.
E pa vidite djecaci, Edin je svoj san ispunio ne zahvaljujuci ljudima oko njega nego UNATOČ njima.
