Da mi se da zezat sa politikom ja bi osnovao stranku i predlozio slijedece:Svaki radnik koji ispuni odredjene uslove i moze pruziti garancije dobije od drzave odredjena sredstva za pocetak biznisa i ima godinu-dvije da ga razivije. Uz postovanje svih ovih dvodnevnih, trodnevnih cetvrodnevnih sedmica ili sta god se izglasa, uz postovanje najnize plate od 2500KM i slicnih zahtjeva koje sad kao radnik trazi. Ako za dvije godine propadne duzan je vratiti npr 150.000KM + sve sto je dobio do tada.
Kako bi vi (ne)radnici poletili na ovo a onda kad bi vidili sta znace vasi zahtjevi u praksi, sta znaci kad januar poklopi, kad se nadjete sa druge strane nisana, bilo bi kuku lele, sta je meni ovo trebalo, daj da radim 7 dana ako treba, vracaj nedelje, vracaj sedmice itd. Samo treba promjeniti cipele i vidjeti, jer mi poslodavci smo bili u vasim cipelama ali vi u nasim niste a mlatite nasim glogove
Da, upravu si.. Kako da običan narod shvati vaše marže? Kako da on shvati kako se vi branite od inflacije? Kako da on shvati da je inflacija i porez po njemu najviše? Kako da shvati da mu pored maksimalne iskoristivosti uzimate dio plate na izdatke koje možda i neće koristiti? Nije lako biti poslodavac..
Ne ti si u pravu, kao da radnik shvata da osoba koja je otvorila firmu nije otvorila firmu kao humanitarnu organizaciju vec radi ostvarivanja profita. I najbolje bi bilo da radnik i vlasnik imaju ista primanja jer pobogu zasto da bude drugacije. Ali jedini nacin da se ti i takvi ubjede u suprotno je da probaju ali i da snose posljedice tog probanja pa da vide. Bio sam slican kao ti, uvijek bilo daj ali kad sam ja poceo davati vidio sam da nije to bas kao sto sam zamisljao i kao sto ti mislis
I ja pricam o nekim malim do srednjim firmama, ne pricam o Bingu, Lidlu i ostalim. Da par mjeseci zivis poslodavca koji nema luksuz da kaze "ma goni se proslo mi radno vrijeme sta me zoves" za godinu bi rekao joj da mi je moje fiksno radno vrijeme itd. Nije ovo kukanje vec realnost koja dolazi sa tim i bukvalno fizicki / mentalni rad 24/7/365. Djeluje da je lako ali kazem probaj niko ti ne brani pa vidi, pa da onda pricamo. Kad nesto ti zeznes niko ne zove tebe zovu mene, podjimo samo od toga.
I stvar koju ja cesto spominjem je da ja svoju djecu vidjam manje nego moji radnici svoju. Njima kucne kraj radnog vremena sve se ostavlja i odlazi. Ja jesam dosao u pola 9 ali odem kuci u 21h dodjem legnem i sutra opet tako. Ok mogu uci u Bingo i ne gledati na cijenu ali isto tako mogu cijeli bajram, djeciji rodjendan ili novu godinu provesti za laptopom jer bas tada moram. Sve ima svoju cijenu....
Ti stvarno nemaš posla čim imaš vremena da ovoliko piskaraš po Kljiksu. Ili si tako dobro organizovao radnike da ti oni rade a ti ovdje gubiš vrijeme. :)