Rivalstvo u Sahari: Zbog Emirata, Izraela i Maroka Alžir poslao vojsku u Niger

Prvi konvoj stigao je u Niger krajem prošle sedmice, javio je Reuters. Alžirski parlament je 25. oktobra odobrio slanje jedinica Narodne armije u Madamu, na sjeveru Nigera, blizu granice s Libijom, gdje je ranije bila francuska baza. Alžirsko predsjedništvo nije objavilo koliko će vojnika biti poslano.

Posljednji put Alžir je vojsku van zemlje poslao 1973. godine, kada je podržao Egipat u ratu s Izraelom. Ovo je veliki zaokret u dugogodišnjoj politici nemiješanja, a uslijedio je nakon što je Alžir krajem augusta u Niger poslao četiri borbena aviona kako bi spriječio pokušaj puča protiv predsjednika Abdourahamanea Tianija.

Alžir se 2023. godine protivio puču kojim je Tiani došao na vlast, ali predsjednik Abdelmadjid Tebboune sada mu, kako piše Middle East Eye (MEE), pruža prijeko potrebnu podršku. Slanje vojske zatražio je sam Tiani.

Alžirski senator Belkacem Boulghiti rekao je da će vojnici čuvati ekonomsku infrastrukturu i naftna postrojenja alžirskih kompanija.

"Ne šaljemo naše vojnike da ratuju u Nigeru", poručio je Boulghiti.

Emirati kao prijetnja

Penzionisani alžirski diplomata Amar Belani u oktobarskom je tekstu nestabilnost u Sahelu opisao kao dio strategije destabilizacije u kojoj, kako tvrdi, učestvuju Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Maroko, Izrael i određeni francuski posrednici. Nastavak nestabilnosti u Nigeru, prema njegovim riječima, direktno bi ugrozio alžirske interese i projekat transsaharskog gasovoda.

Zine Ghebouli iz Evropskog vijeća za vanjske odnose (ECFR) za MEE je kazao da situacija u regiji nameće Alžiru nove sigurnosne imperative i potrebu da zaštiti strateške interese, naročito u energetici.

Alžir je u septembru prekinuo diplomatske odnose s Emiratima, uz obrazloženje da je iscrpio sva sredstva za očuvanje odnosa.

"Alžir optužuje UAE da je odgovoran za krvoproliće širom regije i emiratsku ulogu smatra destruktivnom", rekao je Ghebouli.

Kao drugu tačku spora naveo je pritisak Emirata na države regije da se priključe Abrahamovim sporazumima o normalizaciji odnosa s Izraelom, kojima je pristupio i Maroko. Prema njegovoj ocjeni, Sahel se odavno smatra produžetkom alžirske nacionalne sigurnosti, a vojno prisustvo više nije tabu.

Haftar na drugoj strani

Alžir zabrinjava i Khalifa Haftar, vojni vođa istočne Libije kojeg podržavaju Emirati, a čije se snage šire prema koridorima koji povezuju Libiju i Niger. Njegov sin Saddam Haftar podržava Mahamouda Sallaha, nigerskog protivnika Tianija.

"Saddam Haftar i alžirska država su na suprotnim stranama", kazao je za MEE Jalel Harchaoui, analitičar za Libiju povezan s Kraljevskim institutom za odbranu i sigurnosne studije (RUSI).

Harchaoui je dodao da Alžir ne interveniše u Libiji, nego da je misija vezana za sigurnost unutar Nigera, a njen okvir trebao bi postati jasniji u narednim sedmicama.

Dva gasovoda za iste kupce

Alžirska energetska kompanija Sonatrach, vlada Nigera i nigerijska naftna kompanija NNPC razvijaju gasovod dug oko 4.000 kilometara, kojim bi nigerijski gas preko Nigera i Alžira išao prema Evropi. Maroko promovira konkurentski gasovod duž atlantske obale, za isti gas i isto evropsko tržište, a Emirati su pristali da ga finansijski i tehnički podrže.

"Niger je jedina zemlja koju kopnena ruta ne može zaobići. Osiguravanjem Nigera Alžir štiti svoj odgovor na osovinu Maroko-UAE", rekla je za MEE Fatiha Dazi-Heni, politologinja s pariškog instituta Irsem.

Prema njenoj ocjeni, Rabat i Abu Dhabi imaju interes da prevlada atlantska ruta, a posredno i Izrael kroz partnerstvo s Marokom.