Manite me toga da je loše uspavljivati decu u naručju. To najslađe vreme proleti začas. Ništa lepše ne postoji nego uspavati to malo čudo pa ga nežno spustiti u njegov krevetić i na vrhovima prstiju izaći iz sobe. Ljudi su skloni da najlepše stvari doživljavaju kao muku. Ne znam da li bih to nazvao sebičnošću ili kako već...
Ne bih se slozila. Imam kolegicu koja je bila takvog razmisljanja pa sad kuka sto joj odraslo dijete ne moze da spava ako ona nije u sobi. Mora da sjedi u cosku i ceka da utone u duboki san, nekad i po sat, pa da se iskrade kroz vrata. Dijete se mora od malena uciti da se samostalno uspavljuje. Niko ne kaze da bebu samo tutnes u krevetac i propustis magicne momente. Naravno da ces pred spavanje da je ususkas ljuljanjem, uspavankama, citanjem prica pa tek onda krevetac kad tone u san.