Komentar
"Noćni ritam" nije umjetnički neuspjeh, već, naprotiv, savršeno ogledalo savremenog čovječanstva. Izgradili smo algoritamsko društvo toliko otuđeno od istinske povezanosti da sada radije dopuštamo robotima da simuliraju naše kulturne tradicije i duboko ukorijenjenu tugu, čime se potvrđuje da nije stvar u tome da mašine počinju razmišljati poput ljudi, već u tome što su ljudi zadovoljni time da osjećaju poput mašina.
Pokazuje da moderni čovjek više nema vremena ni da pati, pa taj emocionalni rad delegira algoritmima. Znamo da iza pjesme stoji hladni kod, ali biramo iluziju. Vrhunac te perverzije je traka "uživo" bez ijednog koncerta uživo, potrošač ne želi stvarni, nesavršeni ljudski nastup, već sterilnu simulaciju autentičnosti. Umjetnost više nije iskra genija, nego kapitalistička traka koja štancanjem ubija duh. Roboti plaču umjesto nas.
Ljudski umjetnici ograničeni su traumama, stvaralačkim blokadama, starenjem i fizičkom potrebom za odmorom. Vještačka inteligencija uklanja te ljudske prepreke akumulaciji kapitala. Preplavljivanjem tržišta automatizovanim sadržajem, uništava se tradicionalni "ideal" umjetnosti. Umjetnost više nije rijetka, sveta iskra ljudskog genija, ona postaje komunalna usluga, poput vode iz slavine ili električne energije, koja neprestano teče u pozadini, podmazujući digitalne platforme.
Prikaži sve komentare (23)