Lako je Dodiku voditi politiku u zemlji okovanoj Dejtonskim sporazumom. U državi s većinskim bošnjačkim i muslimanskim stanovništvom, on svjesno koristi nacionalizam i antiislamsku retoriku kao glavno političko oružje. Čini se da mu se sve toleriše upravo zbog globalnog odnosa kršćanskog svijeta prema islamu, jer se pravoslavne i katoličke politike lako usaglase kada treba potisnuti interese muslimana.