Na dnu tako bajkovitog jezera krije se tužna sudbina velikog broja porodica koje su pod izgovorom napretka i razvoja protjerane iz kako kažu najljepšeg mjesta u BiH, iz mjesta gdje su bjelošljive bile kao breskve. ašlame kao šljive. Iz mjesta gdje su se po dvije žetve godišnje ubirale. Tamo na dnu ove bajke je dom naš, naša tuga i naš ponos tamo je Kopčičić iz koga su se u svijet silom otisli, Jusufbegović, Beganović, Kadrići, Huseinbegović, Nuhbegović, Klice, Vugdalići i još mnogi. Neka je rahmet mojoj Neni Fati koja im nikad nije halalila a neću ni ja.