Damir je oduvijek bio luckast, ali ovo ovdje napisano već je duboko zabrinjavajuće i ukazuje na vrišteću potrebu za stručnom pomoći. Hodža je naš najbolji poslijeratni roman, ali sve što je napisao nakon toga je više nego loše. Pisac ne može funkcionirati bez urednika koji će ga usmjeravati, ispravljati, kritizirati, nadgledati i u kojega će imati puno povjerenje.