Moram reći. Desilo se nešto što mi je vratilo veru u ljude. Nešto što je bilo najnormalnije nekada, pre ere društvenih mreža, kada sam ja bio đak. Sa ćerkom u vrtić ide jedan dečak čiji roditelji poseduju voćnjak i pre par dana, objavili su u viber grupi kako žele da počaste svakog drugara sa gajbom višanja. I juče su razvozili, svakom na adresu.
Višnje kao višnje, i ne trebaju mi. Podelio sam komšijama, prijateljima... Gest kao takav, uz personalizovanu poruku svakom drugaru je ono što me je oduševilo. Pa zaista nije teško biti čovek i usrećiti ljude oko sebe, zar ne?
Prikaži sve komentare (3)