Prvo se tvrdi da HDZ-ovi ministri nisu željeli uvrstiti urgencije na dnevni red. Ubrzo nakon toga piše da su počeli povlačiti točke koje su ranije sami predložili. Ako su sami predložili te točke, logički je nejasno zašto bi odbijali vlastite prijedloge ili ih nazivali spornim urgencijama.
U drugoj rečenici stoji da su ministri odlučili da ne prisustvuju sjednici. Već u idućem odlomku piše da su ministri došli u zgradu Vlade i sudjelovali na kolegiju. Fizički dolazak u zgradu i sudjelovanje na kolegiju proturječi tezi da su jednostavno odlučili ne doći.
Tekst navodi da je jedan od ministara imao prigovore na kolegiju. Odmah zatim, bez objašnjenja kako je došlo do šireg konsenzusa o bojkotu, zaključuje se da su hrvatski ministri (u množini) počeli povlačiti točke.
Autor na kraju tvrdi da redovnih sjednica više neće ni biti u aktualnom sazivu zbog blizine Općih izbora. To je ekstremna i logički neutemeljena spekulacija. Otkazivanje jedne sjednice zbog dnevnog reda ne znači automatski trajni prekid rada cijele vlade do kraja mandata.