Najjeftinije verzije nacionalizma su preplavile veće delove exYU krajem osamdesetih i početkom devedesetih. U Sarajevu si pod snajperima i granatama imao ratno pozorište, izbor za mis, ljudi su pisali knjige i snimali filmove... u Beogradu je situacija bila dosta bolja, naravno, ali nije bilo puno hrane i bila je hiperinflacija - pa si imao nikad jaču rock'n'roll scenu - danas je nema. Zašto? Tada je postojala urbana kultura.
Danas nemaju problem da odvrnu Baju Malog Knindžu na semaforu iz kabrioleta. U mom Beogradu je to nekada bila sramota.
Krajem '93. su neke male novine u Srbiji objavljivale pisma nekog Sarajlije. Ja sam lično, kao dete, čitao jedno pismo o tome kako se jede keks u Sarajevu kada nekim čudom stigneš do kutije keksa. Tekst je bio i za suze i za smeh. Danas uhvatim sebe kako čitam Instagram objave Aleksandra Vučića, na primer. Nema smeha, a tuga još veća.
Prikaži sve komentare (31)