Ne razumem ljude koji mogu da sruše bilo koji hram iz 16. veka. Da i razumem šta je prethodilo - mržnja, ratna psihoza, koristoljublje, propaganda, ali me još više zanima šta su radili nakon rušenja? Jesu li jeli, pili, spavali...? Jel zvao neko svoju ženu telefonom ili lično joj rekao: "Zdravo, ljubavi. Kakav je bio tvoj dan? E meni je bilo super. Srušili smo 400 godina staru džamiju i baš sam uživao. Kako su deca?"
Svaka čast za komentar.Rogatička Arnaudija, gradska džamija koja još uvijek čeka obnovu, je prva pogođena tenkovskom granatom, oborena joj je munara.Grad još nije pao, a iako je bilo mogućnosti, niko od branitelja grada nakon toga, tada većinom Muslimani, nije ni pomislio da puca u pravcu pravoslavne crkve.Mi Rogatičani smo bili ponosni što imamo bogomolje 4 velike religije.Katolička crkva je ostala, a sinagoga je izgorjela u posljednjem ratu i nije obnovljena.
Krscanske crkve, ma cije god bile, ne treba dirati. Ovo drugo djeluje protiv krscanstva od doslovno prve sekunde postojanja. Nema gradjevinsku dozvolu, rusi. :D
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (28)