Ako već imamo Program reformi, partnerske programe i saradnju sa NATO-om godinama, onda je logično da se traži i naredni korak. Ne može se vječno stajati u mjestu.
Po normalnom slijedu događaja da, to je logično. Ali čemu se nadati u zemlji gdje dvije strane konstantno vuku unazad? To nije pesimizam, nego realnost koju neko mora reći naglas. Žalosno je, ali istina je. S druge strane, pregovori u kojima se svima udovoljava, a ruši interes države, nisu rješenje. Ne može se naprijed ako se trguje državom.