Ova reprezentacija je uvijek bila osuđivana na propast: nerad i kriminal u savezu, oduzimanje igrača od susjeda, nebriga države (za 30 godina nisu mogli barem čestito obnoviti kakav stadion da se nebrukamo), loše stanje u društvu generalno... Ali uvijek je uspijevala zahvaljujući ovakvima, koji su dolazili i igrali srcem, bez obzira na sve uvijek tu. Hvala tebi dijete drago i tvojim roditeljima, živ ti nama bio i uživaj sada, zaslužio si.