Čovek koji je u Holokaustu ostao bez porodice i pola familije, a nekim čudom preživeo je po Argentini pratio sinove Adolfa Ajhmana - naciste koji su čak planirali napade na školske autobuse i škole u kojima ima jevrejske dece. Konačno je ovaj čovek seo za susedni sto u kafeu odmah pored Ajhmanovog starijeg sina i obratio mu se: "Ti si sin Adolfa Ajhmana?" "Ne znam o čemu pričaš." "Ja mislim da ti vrlo dobro znaš o čemu ja pričam."
Nema opravdanja na napade u državama koje nisu povezane ratom. Ukoliko želiš osvetu u ruke idi u rat. Šta misliš da je devedesetih naša dijaspora napadala ovako srpske ili hrvatske ambasade,škole ,udruženja...??? Gdje bi to vodilo???
"Jeste, ja sam sin heroja! On je branio svoju državu. Uništavao je samo legitimne vojne mete." "Da li je moj trogodišnji sin legitimna vojna meta?" Dijalog je potrajao još kratko, a onda je Ajhman napustio kafe. Novinar je intervjuisao ovog čoveka. "Da li si razmišljao da ubiješ sinove Adolfa Ajhmana?" "Jesam, svaki dan. Ja sam izgubio sve. Ne mogu još i čovečnost da izgubim. Postao bih isti kao oni." "Da li se kaješ što nisi?" "Kajem se, svaki dan."