Ne treba nama Dan zalosti nego godina. Jucer smo vidjeli sliku i priliku naseg drustva i empatiju. Odmah nakon tragedije rijetki su prisli da pomognu. Vecina je nastavila hodati i voziti kao da se nista nije desilo. Neki su pozirali za fotografa, nekima je onemoguceno farbanje a jos gore od toga je smijeh lika koji na video stoji odmah do sanduka sa zrtvom a pri tome nije jedini jer se na jos nekim snimcima cuje smijeh nase omladine. Dan zalosti je premalo za ovoliku propast drustva.