Možda bi se najbolji opis Novakova lika i djela mogao pronaći, u legendarnoj pjesmi Duška Trifunovića iz 1975, a koja je zahvaljujući vanvremenskoj izvedbi ranog Bijelog Dugmeta, postala sinonimom kontrasta uspjeha i usamljenosti na vrhu, nasuprot zavisti i zlobe...
Šta bi dao da si na mom mjestu
da te mrze, a da ti se dive?
Šta bi dao za veliku gestu,
mjesto svoga da tvoj život žive?