Nemoj me pogresno shvatiti naravno...ali u tako teskim vremenima ja to ne mogu opisati kakvo smo mi zajednistvo svi skupa imali u sarajevu pretpostavljam i u ostatku domovine.to ko nije dozivio nikada nece znati.

Ljudska psiha je takva da iz proslosti uvijek vise pamti ono pozitivno nego negativno, brige iz proslosti uvijek izgledaju male i bezzncajne, a sretni momenti su u nasim glavama preuvelicani, pa tako i sjecanje na rat. Istina ljudi su za vrijeme rata bili blizi i vise komunicirali jedni sa drugima, ali to je zbog prakticnih razloga. Generalno gledajuci ljudska socijalizacija i neposredna komunikacija drasticno opadaju zadnjih godina, a razlog je tehnologija (Internet, TV, itd.) cega nije bilo u ratu, tu su takodjer sklonista i sl. Medjutim to vrijeme je vrijeme ogromne patnje, straaha i nesigurnosti i sigurno se nikome nebi svidjelo da se ponovo vrati, mada nam danasnja sjecanja ne govore tako...