Najštetniji kriminal za državu nije ulica, nego institucija. Nesavjestan rad u službi i zloupotreba ovlasti razgrađuju zakon iznutra. Kada oni koji trebaju provoditi propise svjesno ne postupaju, zakon prestaje važiti za sve. To je kriminal koji štiti sav ostali kriminal.
Droga, nasilje i krađe ugrožavaju sigurnost, ali institucionalni kriminal uništava državu. Selektivno nečinjenje, nekažnjavanje javnih preduzeća i pasivnost tužilaštava stvaraju trajnu sivu zonu. Najveća šteta nastaje tamo gdje postoji ovlast, znanje i dužnost, ali nema odgovornosti.