Kada se zaljubiš, pa se dopisuješ sa nekim, gdje god da ideš, pa se nasmiješ toliko, i zagledaš se u tu poruku, u tu jednu rečenicu, i samo o njoj razmišljaš i dalje nasmijana. Ali onda izađeš iz tramvaja, nasmijana, i shvatiš da si promašila stanicu zbog jedne moje poruke, tada shvatiš da je to zapravo jako lijep osjećaj i da ne shvataš kako si mogla, do sada, da živiš bez njega.Vidiš da nije loše promašiti stanicu zbog mene.