Zamisli, školuješ se i dobiješ posao u jednom gradu, družiš se, smiješ, zabavljaš, zajedno tuguješ i raduješ sa momcima i djevojkama tog grada, ideš im u goste ili daješ im gostoprimstvo u svom domu, a prekosutra oblačiš vojnu uniformu da bi prolio krv i spalio školu u kojoj si se školovao, posao koji te hranio. Da li to može da bude čovjek?