Na fotografiji svi nasmijani i veseli, a covjek na samrti. Logican je osmjeh kada su ljudi srecni, ali kada je tuga u pitanju i tada se cesto nabacuje lazni osmijeh (maska). Bas je cudan mentalni sklop nekih ljudi.
Ima onaj dio iz Ravnodušan prema plaču od vojvode Bore:
K'o u svakom dobrom vicu
Sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu
Još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu
I veselu udovicu
Lektorhipodromski - Svidja mi se tekst te pjesme. Znao sam jednu osobu koja je govorila: imam, ali cu sve potrositi do zadnjeg cvonjka, nista im necu ostaviti. Zasto? Pa zato sto su smatrali za normalno da im se non stop daje, a da oni imaju svoj zivot, i da nemaju ama bas nikakvih obaveza.