Noćima ne spavaš, ali presečeš napokon posle teških borbi sa svojom glavom - nećeš da budeš zatucani Ballkanac. Odvešćeš svog roditelja koji ti je život dao u dom - jer tamo ima društvo, stručnu negu, plan i program, prilagođenu ishranu i sve ono što mu ti ne možeš organizovati kod kuće. I odvedeš ti svog roditelja tamo sa stidom i bolom u grlu... i u domu ga progutaju vatra i dim.
Kako ne uzeti pravdu u svoje ruke? Koga više čekate, ljudi? Izađite na ulicu. Gledajte srpske studente - protest se menjao tokom proteklih godinu dana. Na ulici postavljajte pitanja, dajte odgovore i formulišite zahteve.