Moji roditelji se iživljavali po Mađarskoj sedamdesetih. Otac uzme prosečno nešto jaču YU platu, odu tamo u hotel u centru Budimpešte, jedi, pij, šopinguj (koliko se može sa kvotama), čašćavaj... i vrati se sa pola plate u Beograd. "Sirotinja, teško je." priča moja keva dan-danas. EU ih sanirala.
Pritom, naravno, moram da napomenem da su svi porodični prijatelji i kolege mojih roditelja bili blago rečeno u šoku što se tiče turizma u Mađarskoj. Što se Istočnog bloka tiče - ljudi iz YU su išli u Prag i po Sovjetskom savezu. Mađarska, Rumunija i Bugarska nisu postojale. Mogao si da putuješ po Jugi i po zapadnoj Evropi. U Beogradu je još bio popularan "prelazak bare" tj. turizam po Americi. Eto. Tito, ustani, da ja legnem.