ja sam bio clan dobrovoljne vatrogasne jedinice. u okviru toga obucavan sam za pruzanje prve pomoci i ozivljavanje unesrecenog. cak imam i certifikat za to. obucavali su nas, a kod njih smo i polagali, pripadnici sfor-a. samo jednom sam bio u situaciji da iskoristim ono sto sam naucio, prilikom spasavanja unesrecenih u saobracajnoj nezgodi. jedan od unesrecenih je bio mrtav na licu mjesta, i nije reagovao na ozivljavanje. kod jednog je, nakon izvlacenja, doslo do prestanka disanja, i uspio sam ga povratiti, dok je treci unesreceni bio svjestan svo vrijeme, i osim imobilizacije tijela nije mu bila potrebna druga pomoc. hitna je dosla 27 minuta nakon poziva, a policija je dosla cak nakon hitne. od dezurnog tuzioca, koji je izasao na lice mjesta, dobio sam informaciju koja me je frapirala: pruzanje prve pomoci povredjenim, bez obzira na uzrok, cine samo ovlastena lica: medicinsko osoblje, policajac obucen za pruzanje prve pomoci, doktor ukoliko se zatekne na licu mjesta isl.
lica koja se ne ubrajaju u te kategorije mogu pruziti prvu pomoc, ali na vlastitu odgovornost, a ukoliko se dokaze da je pomoc pruzala "nestrucna" osoba, te ako nakon toga nastupi smt ili neka druga trajna posljedica, invaliditet npr, za to se cak moze i krivicno odgovarati, a porodici je ostavljeno pravo podizanja gradjanske parnice za nadoknadu stete. negdje u svijetu ljudi koji pruzaju pomoc bivaju nagradjeni plaketama ili nekom vrstom ordena, a kod nas mozes samo nabelajiti.