Ne mogu biti sretan danas čak i ako pobijedimo. Danas je izgubljen mladi život, 19-godišnjak koji je čuvajući koze stradao od mine. Duša mi plače. Rahmet ti duši Mehmede i oprosti nam što ti je prekinuta mladost.
Život je nekad zaista surov. Cijeli dan sam pod utiskom. Mlad momak, vrijedan, koji je na današnjem vremenu čuvao koze, "prijetio" da izraste u gromadu od čovjeka jer ga je život napatio toliko da ne bi znao biti loš u životu. Ali život je nažalost imao drugi plan za njega. Duša mi se cijepa.
U srpskoj košarci nema "tatinih sinova", ne znam da li ste primetili. Otac Nikole Jokića je poljoprivrednik, a majka medicinska sestra. Selekcija je dosta rigorozna. Niko neće da gubi vreme. Rođeni brat će ti u lice reći: "Volim vas dvojicu više nego sebe, nije ti sin za košarku, brate." Nema ljutiš. Treneri nemaju vremena.
Sve je ovo normalno, da smo kanta za nabijanje. Musa došao na svadbu i medeni mjesec, Nurkić došao na SFF da se zajebava, Castanedu svakako zaboli ona stvar i za reprezentaciju i za državu. Vjerovatno najgore, najjadnije i najamaterskije okupljanje košarkaške reprezentacije uoči nekog velikog takmičenja, u rangu sa zlatnim danima fudbalske reprezentacije i posjetama familiji, ćevapima i baklavama koje je Senad Lulić davno briljantno opisao.
Kenguri vode protiv skakavaca 30 koševa razlike, kenguri skaču bolje skoro kao životinje, a skakavci skaču ko opareni samo mahnito i bez ikakvog smisla za sport